Prehrana dojenčeta i malog djeteta
Uvod
Dojenje je prirodni način prehrane dojenčeta i male djece. Isključivo dojenje tijekom prvih šest mjeseci života osigurava optimalni rast, razvoj i zdravlje.Nakon toga, dojenje uz odgovarajuću dodatnu prehranu nastavlja doprinositi rastu, razvoju i zdravlju dojenčeta ili malog djeteta. Nedostatno dojenje i rani prestanak imaju važne nepovoljne zdravstvene, društvene i ekonomske implikacije za žene, djecu, zajednicu i okoliš koje rezultiraju većim troškovima za pružanje nacionalnih zdravstvenih usluga i mogu povećati nejednakost u zdravstvu. Pored teškoća u tumačenju raspoloživih podataka , jasno je da početak, isključivost i trajanje dojenja u skoro svim zemljama svijeta, uključujući zemlje Europske unije ne dostižu preporučenu razinu. U nekim zemljama EU , početne razine su vrlo niske , ali čak i u zemljama gdje su visoke postoji značajni pad u prvih šest mjeseci. Isto tako, u većini Europe iskljućivo dojenje kod šest mjeseci je nisko. Najučestalije identificirane prepreke početku i nastavku dojenja uključuju:
- nedovoljna obrada i kvaliteta predporodiljne poduke o prehrani dojenčeta i malog djeteta,
- nedovoljno kvalitetna politika i praksa rodilišta,
- nedostatak pravovremenog pračenja i kompetentne podrške,
- krivo informiranje i nedostatak savjetovanja i ohrabrenja od zdravstvenog osoblja,
- neprimjenjivanje ili slaba primjena Međunarodnog pravilnika o marketingu nadomjestaka za majčino mlijeko,
- rani povratak na posao u nedostatku prostorija i podrške za dojenje na radnom mjestu,
- nedostatak obiteljske i šire društvene potpore,
- mediji prikazuju hranjenje zamjenskim mlijekom kao normu (u nekim zemljama).
Odgovarajuća dohrana i tranzicija prema uravnoteženoj dijeti hranjive obiteljske hrane također su važni za rast, razvoj i zdravlje mlade djece. Dokument nazvan „Zeleni spis“(Green Paper) koji je nedavno izdala Europska komisija prihvaća da „ se tijekom djetinjstva i adolescencije donose važne odluke o stilu života, predodređujući time zdravstvene rizike u odrasloj dobi; zato je od životne važnosti da se djecu navodi na zdravo ponašanje“. Promičući zdravo ponašanje po pitanju prehrane kod mladih ljudi prihvaća se, zajedno sa promicanjem tjelesnih aktivnosti, kao jedna od glavnih intervencija u kontroli sadašnje epidemije pretilosti.
Cilj ovog dokumenta je dati preporuke koje će informirati zdravstvene radnike, bilo da su u primarnoj zdravstvenoj službi, bolnicama ili nekim drugim centrima za zdravstvo zajednice, a koji se brinu o roditeljima i djeci tijekom trudnoće, poroda i u prvih tri godine nakon rođenja djeteta o tome koje su najbolje prakse, zasnovane na dokazima za promicanje i podršku optimalne prehrane dojenčadi i mlade djece, u njihovim raznim radnim sredinama. Dokument se usredotočuje na pitanje što zdravstveni djelatnici trebaju raditi, radije nego li u detalje navesti kako bi se preporuke trebale primijeniti s obzirom da će to ovisiti o lokalnim strukturama, mogućnostima i okolnostima. Uz smjernice o standardu prakse, dokument uključuje četiri aneksa. Oni govore o podupirajućoj politici standarda i detaljima o situacijama gdje je dojenje možda kontraindicirano, o rizicima odluke da se ne doji i o sigurnoj alternativnoj prehrani.
Dokument ne uključuje prednosti dojenja zasnovane na istraživanjima iz tri razloga:
- Prvo, dojenje je prirodni, i za ljudsku vrstu specifičan način prehrane dojenčadi i male djece, pa prema tome ne treba to posebno dokazivati.
- Drugo, s obzirom da je „ isključivo dojenje referenca ili normativni model prema kojem se sve ostale metode prehrane moraju uspoređivati u pogledu rasta, zdravlja, razvoja i svih drugih kratkoročnih i dugoročnih poslijedica. Prema tome, težina dokazivanja superiornosti ili jednakosti alternativnih metoda za prehranu dojenčadi treba pasti na one koji predlažu te alternative.
- Treće, zato što su prednosti dojenja već dobro poznate i lako ih se može pronaći u brojnim profesionalnim časopisima i mnogim smjernicama.
Povratak na "strane smjernice"