Prehrana dojenčeta i malog djeteta
Trudnoća
Djelotvoran način da se promovira početak i produži trajanje dojenja je antenatalnom edukacijom o dojenju uz višestruke pojedinačne kontakte sa sposobnim zdravstvenim djelatnicima, savjetnicima za laktaciju i/ili laičkim savjetnicima kao dijelom raznovrsnog programa sa konstantnim porukama koje se nastavljaju nakon porođaja. Našlo se da samo korištenje tiskanih materijala kao što su informativne brošure koje se daju majkama nije djelotvorno.
Za žene koje možda nisu koristile prenatalne usluge (klinike i tečajeve) čak i kada su one besplatne( kao kod žena iz etničkih manjinskih skupina, maloljetnih majki, žena iz nižih socioekonomskih skupina, žena koje su rano napustile školu) sustav zdravstvene njege trebao bi ne samo osigurati lakši pristup uslugama nego također identificirati i ukloniti bilo kakve prepreke (geografske, ekonomske, jezične, kulturološke) koje bi mogle smanjiti mogućnost ovih žena da koriste postojeće prenatalne usluge. Za to će možda trebati pružanje alternativnih usluga specifično prilagođenih identificiranim potrebama ovih ranjivih budućih roditelja.
Tijekom trudnoće:
Zdravstveni djelatnici trebaju pretpostaviti da većina budućih majki namjerava dojiti. Svim budućim roditeljima treba dati informacije o prednostima dojenja kao i o normalnom procesu početka dojenja nakon poroda i kako se to može olakšati (npr. "10 koraka do uspješnog dojenja").
Budući roditelji koji kažu da žele dojiti trebali bi primiti pozitivnu potporu i odobravanje za tu odluku. Zdravstveni djelatnici trebali bi pomoći roditeljima napraviti njihov vlastiti realističan plan dojenja. Trebalo bi im omogućiti diskusiju o stvarnim ili zamišljenim preprekama dojenju i kako ih se može svladati.
Roditeljima koji kažu da će hraniti dijete formulom treba pružiti informacije o rizicima i nepogodnostima takve odluke(Aneks 2), kako bi bili sigurni da su donijeli informiranu odluku.
Ako se budući roditelji ne izjasne o prehrani djeteta tijekom trudnoće, zdravstveni djelatnici trebaju tek nakon poroda, kada je dijete u položaju „koža na kožu“ na prsima majke, pitati kako ona namjerava hraniti dijete. Prvi dodir kože na kožu između majke i novorođenčeta često pruža idealnu prigodu za aktivno ohrabrivanje na dojenje.
U konačnici, odgovornost leži na zdravstvenim djelatnicima da pruže nabolje informacije zasnovane na dokazima i neovisne o komercijalnim interesima.Time će pomoći roditeljima da donesu informiranu odluku o prehrani djeteta. Jednom kad je odluka donesena, zdravstveni djelatnici trebaju je dokumentirati i poštivati i pružiti majci svu potrebnu stručnu pomoć kako bi uspjela.
Zajedno sa grupnom prenatalnom edukacijom, svi budući roditelji trebali bi dobiti pojedinačnu poduku o slijedećim aspektima dječje prehrane:
- Optimalnom trajanju dojenja, važnosti isključivog i trajnog dojenja i o odgovarajućoj dohrani.
- Fiziologiji laktacije, uključujući informacije o znakovima ispravnog pozicioniranja i pripajanja, ranim znakovima gladi, znakovima djelotvornog podoja, variabilnoj frekvenciji i trajanju pojedinih podoja koje trebaju očekivati kada se doji na zahtjev djeteta.
- O rutinskim praksama za koje se zna da favoriziraju početak i uspostavu dojenja od trenutka poroda na dalje( npr. "10 koraka do uspješnog dojenja").
- Spriječavanju i riješavanju problema u dojenju.
- Kako izdajati, skupljati i spremati majčino mlijeko.
- Rizicima odluke da se ne doji.
Očevi, djedovi i bake i/ili mnoge druge značajne osobe koje identificira nova majka trebale bi biti uključene u obrazovne programe o prehrani novorođenčeta i malog djeteta kako bi se stvorila društvena sredina koja bi optimalno podržala prehranu djeteta.
Trudnice bi trebale dobivati konzistentne informacije utemeljene na dokazima, na svim trudničkim tečajevima i u svim informativnim materijalima o prehrani djeteta (pisanim ili audiovizualnim) koji se daju tijekom trudničke skrbi i laktacije. Važno je da ti materijali nisu ovisni o komercijalnim interesima i oglašavanju.
Žene sa posebnim potrebama (prvorotkinje, doseljenice, maloljetne majke, samohrane majke, majke koje su ranije imale teška ili neuspješna iskustva sa dojenjem, žene sa višestrukim trudnoćama) trebaju primiti njegu i podršku primjerenu njihovim specifičnim potrebama.
Korištenje duhana (cigarete, lule, žvakanje) treba obeshrabrivati, a ženama preporučiti da traže pomoć kako prestati ili barem smanjiti na minimum. Ipak, treba im objasniti da pušenje nije kontraindikacija dojenju. Roditeljima treba ukazati na opasnosti pasivnog pušenja, pogotovo za novorođenčad i malu djecu.
Trudnice i one koje namjeravaju dojiti treba upozoriti da izbjegavaju alkohol. Treba im dati informacije o rizicima za fetus u razvoju tijekom trudnoće, kao i negativnim posljedicama za dojenje i dijete. Zdravstveni djelatnici trebaju informirati trudnice i dojilje o tim opasnostima i savjetovati im da izbjegavaju ili smanje piće na minimum. Ako se ponekad uzme alkoholno piće, treba dva sata nakon toga izbjegavati dojenje.
Nema neke posebne dijete tijekom trudnoće i laktacije. Ženama treba savjetovati da jedu dobro balansiranu, zdravu hranu.Treba dati ekonomsku potporu ako je to potrebno, kako bi se osigurala odgovarajuća prehrana. Također treba, prema potrebi, omogućiti usluge stručno osposobljenih zdravstvenih djelatnika (dijetetičara/nutricionista). Mogu se, po potrebi, prepisati recepti za nadomjestak željeza i folne kiseline. Prehrambeni status majke ne utječe nepovoljno na njezinu mogućnost dojenja, osim u slučajevima ekstremne neuhranjenosti.
U nekim krajevima gdje lokalna prehrana ne daje dovoljnu količinu joda, ženama se može savjetovati da jedu dodatnu količinu ribe, da koriste jodiziranu sol (maksimalno do 5 grama dnevno), ili da uzimaju zamjenski jod(200-300 mikrograma na dan) u slučaju visokog nedostatka joda.
U nekim krajevima zbog lokalne prehrane, geografskog položaja i nekih kulturnih i okolišnih determinanti, izlaganja suncu mogu dovesti do nedovoljnog vitamina D u tijelu trudnica. One trebaju dobijati tablete od 400 IU na dan tijekom trudnoće ili 1000 IU na dan tijekom trećeg tromjesečja.
Istraživanja pokazuju da pretile i preuhranjene žene možda će biti manje sklone dojenju, ili će dojiti kraće razdoblje. Nakon poroda, možda će im trebati dodatna potpora kako bi krenule sa laktacijom.
Za sve trudnice i dojilje preporučljivo je baviti se redovnim tjelesnim aktivnostima.
Tijekom prenatalne skrbi nije potreban rutinski pregled dojke i bradavica kako bi se procijenila podobnost za dojenje.Trudnice treba uvjeravati da su skoro svi oblici dojki i bradavica pogodni za dojenje, jednom kad se postigne ispravan položaj i pripajanje. Žene koje su ranije imale operacije ili bolesti dojke, ili koje su ranije imale nekih teškoća sa dojenjem, trebale bi dobiti pojedinačnu specijaliziranu njegu odgovarajućeg profesionalca, kako bi postigle ispravno pripajanje.
Kod rijetkih situacija i bolesti koje se dogode tijekom trudnoće ili laktacije, dojenje može biti privremeno ili trajno kontraindicirano, ili postane teško. Žene u tim situacijama trebaju dobiti odgovarajuću njegu zdravstvenih profesionalaca, kompetentnih za menađment dojenja i laktacije, te i određenih bolesti ili problema.
Tijekom prenatalnog razdoblja ( i nakon poroda) treba izbjegavati grupnu nastavu o pripremi formule, bez obzira kakvu odluku o prehrani su donijeli roditelji. Međutim, može se održavati grupna nastava o rizicima prehrane formulom.
Povratak na "strane smjernice"