Prehrana dojenčeta i malog djeteta
Nakon šest mjeseci
Dok su dopuštene neke varijacije u potrebama pojedinaca, samo majčino mlijeko ne zadovoljava sve prehrambene potrebe dojenčeta i malog djeteta nakon šest mjeseci starosti. Dohrana je obično potrebna nakon ove dobi skupa s majčinim mlijekom. Dohrana može biti podijeljena na:
- Prijelaznu hranu (skašenu, zgnječena, polukruta), što je hrana posebno odabrana iz osnovnih grupa hrane i prilagođena da bi zadovoljila određene prehrambene i fiziološke potrebe dojenčeta.
- Obiteljska prehrana, uglavnom bazirana na normalnoj, dobro uravnoteženoj raznolikoj obiteljskoj prehrani, s nekim manjim prilagodbama.
I prijelazna i obiteljska prehrana treba biti temeljena na obiteljskoj prehrani ako je raznolika i dobro uravnotežena, zadovoljava energetske, proteinske i mikronutritivne potrebe, te je prilagođena sposobnostima hranjenja dojenčeta u rastu i razvoju. Promjena (prijelaz) s isključivog dojenja na prijelaznu hranu a onda na uobičajenu obiteljsku prehranu s eventualnim prekidom dojenja treba biti postupna.
Prerano uvođenje dohrane nije preporučljivo iz razloga:
- Majčino mlijeko može biti zamijenjeno drugim tekućinama lošije kvalitete koje možda nisu dovoljno hranjive i energetski zadovoljavajuće da bi zadovoljile potrebe dojenčeta, a davanje ove hrane i tekućina može dovesti do smanjenog stvaranja majčinog mlijeka.
- Dojenčad još nije spremna probaviti određenu hranu.
- Rano izlaganje dojenčadi mikrobnim patogenima koji potencijalno mogu zagaditi dopunsku hranu i tekućinu, dovodi ih u povećani rizik od bolesti proljeva i posljedično pothranjenosti.
- Rano izlaganje dojenčadi određenoj hrani može aktivirati alergije.
- Ranije se majkama vraća plodnost, jer smanjeno dojenje reducira razdoblje za vrijeme kojeg je ovulacija potisnuta.
Predugo odgađanje uvođenja dohrane također nije preporučljivo jer:
- Samo majčino mlijeko ne osigurava uvijek dovoljno energije i hranjivih tvari što može dovesti do usporenog razvoja i pothranjenosti.
- Samo majčino mlijeko možda neće zadovoljiti potrebe novorođenčeta za nekim mikroelementima, posebice željezom i cinkom.
- Optimalan razvoj oralnih motoričkih vještina, kao što su sposobnost žvakanja i spremnosti dojenčeta na prihvaćanje novih okusa i tekstura, može biti izloženo nepovoljnom djelovanju.
Dojenčad bi zbog toga trebala početi s dohranom od ili uskoro nakon navršenih šest mjeseci starosti. Između šestog i osmog mjeseca, ova hrana se treba davati 2-3 puta dnevno, povećavajući na 3-4 puta dnevno nakon devet mjeseci starosti, s dodatnim hranjivim zalogajima koji se nude 1-2 puta dnevno, po želji nakon 12 mjeseci. Majčino mlijeko ipak treba ostati osnovni izvor hrane za prvu godinu života. Za vrijeme druge godine života, obiteljska prehrana treba postupno postati osnovni izvor prehrane. Dok je potpuno prihvaćeno da majke donose odluku o željenoj duljini dojenja djeteta, one moraju dobiti svu moguću potrebnu potporu koja će im pomoći da nastave s dojenjem do dvije godine i dalje, kako preporuča WHO (Svjetska zdravstvena organizacija) i većina nacionalnih i stručnih tijela.
Do otprilike šest mjeseci većina dojenčadi može sjediti uz potporu i može jesti iz žlice s gornjom usnom, što je bolje od samog sisanja polutvrde hrane sa žlice. Do otprilike osam mjeseci dovoljno se razvila fleksibilnost jezika da se može gutati tvrđa grudičasta hrana u većim porcijama. Od 9-12 mjeseci, većina dojenčadi ima razvijene vještine u rukama da bi se sami mogli hraniti, piti iz uobičajene šalice koristeći obje ruke i jesti hranu pripremljenu za ostatak obitelji sa samo malim prilagodbama, npr. uzimanje hrane narezane na zalogaje sa žlicom ili kao hrana narezana na prutiće. Važno je iz hranidbenih i razvojnih razloga, da se daje hrana koja odgovara dobi, da je odgovarajuće čvrstoće i na pravilan način. Tablica pokazuje primjere vrste hrane koja se može uspješno uzimati i gutati u danoj dobi i stadiju razvoja; ne treba nužno naglašavati da se ova hrana treba nuditi u toj dobi.
Glavni čimbenici koji utječu na zadovoljenje energetskih i hranidbenih potreba zadovoljavaju se konzistencijom (gustoćom) i energetskom gustoćom (energija po jedinici obujma) polutvrde hrane plus količina i učestalost hranjenja. Da bi se osiguralo zadovoljenje energetskih i hranidbenih potreba djece u rastu, mora im se nuditi široki raspon hrane visoke hranidbene vrijednosti. Čak štoviše, nudeći djeci raznovrsniju hranu poboljšava se njihov apetit. Iako obrasci uzimanja hrane variraju od obroka do obroka, opći unos energije kod djeteta je uobičajeno relativno stalan. Kada se nudi raspon hranjive prehrane većina djece radije bira raznovrsnu hranu te tako instinktivno bira nutritivno kompletnu prehranu.
Brojne značajke, kao što su okus, aroma, izgled i tekstura, utječu na unos polutvrde hrane kod dojenčeta. Vršci za okus detektiraju četiri osnovne kvalitete okusa: slatko, gorko, slano i kiselo. Osjetljivost na okus pomaže kod zaštite od gutanja štetnih tvari i dodatno, može pomoći kod reguliranja unosa kod djeteta. Preferencije djece prema većini vrsta hrane su pod snažnim utjecajem učenja i iskustva; oni razvijaju sklonosti vezano za učestalost izloženosti određenim okusima. Jedina urođena sklonost je sklonost prema slatkoj hrani, pa tako i novorođenčad pohlepno konzumira slatke tvari ako im se daju. Povećanjem raznolikosti hrane povećava se prihvaćanje različitih okusa kod djeteta. Zbog toga je važno ne uvoditi šećer u bilo kojem koncentriranom obliku (npr. deserte, sladolede) sve dok dojenče ne bude imalo priliku iskusiti i razviti sklonost prema ostalim okusima, posebice povrću i voću. Tablica Primjeri hrane prilagođene dobi za različite dobi i faze razvoja (ova hrana je navedena samo primjerice i nije jedina koja se može uvesti).
* Doba u kojem treba uvesti prehranu žitaricama koje sadrže gluten još uvijek se istražuje. Izgleda da dojenje štiti od količkih oboljenja i da se ne bi trebalo rano uvoditi gluten(kod 4-6-mjeseci), pogotovo ako se prestalo s dojenjem. Ako se dojenje nastavlja, rizik kolika povezan sa unošenjem glutena biti će niži ako se to dogodi nakon 7-8 mjeseci. Ostali čimbenici, uključujući genetički i utjecaj okoliša kao i količina glutena izgleda također igraju ulogu.
Čini se da djeca konzumiraju više kada im se daje raznolika prehrana u usporedbi s ograničenom jednoličnom. Važno je da djeca, za koju je sva dohrana u početku strana, budu ponovo izlagana novoj hrani za vrijeme ranog komplementarnog razdoblja hranjenja u svrhu postavljanja režima prihvaćanja zdrave hrane. Sugerira se da je potrebno minimalno 8-10 izlaganja, s jasnim povećanjem prihvaćanja koje se pojavljuje nakon 12-15 izlaganja. Roditelji bi trebali zbog toga biti uvjereni da je odbijanje nove hrane normalno. Hrana treba biti nuđena u više navrata, jer neka koja se u početku odbija obično se poslije prihvaća. Ako se početno odbijanje kod djeteta interpretira kao nepromjenjivo, hrana vjerojatno neće ponovno biti ponuđena djetetu pa će mogućnost za izgradnju širokog raspona izloženosti hrani i prihvaćanje novih vrsta hrane i okusa biti izgubljena. Dojenčad na majčinom mlijeku mogu prihvatiti krutu hranu brže od onih hranjenih adaptiranim mlijekom za dojenčad, kako su naviknuti na raspon okusa i mirisa iz majčine prehrane koja im dolazi kroz majčino mlijeko. Korištenje komercijalne dohrane može odgoditi prihvaćanje normalne obiteljske prehrane kod dojenčeta i predstavlja nepotreban financijski teret na obiteljski proračun.
Dodavanje soli se ne preporuča kod pripreme dohrane ili obiteljske hrane za dojenčad i mlađu djecu niti za bilo kojeg člana obitelji. Zbog toga će ne dodavanje soli kod pripremanja hrane koristiti cijeloj obitelji. Jako zasoljenu hranu kao što su ukiseljeno povrće, usoljeno meso, kocke za kuhanje i prašci za pripravu juha, treba izbjegavati. Ako se za ostatak obitelji koristi sol, slana hrana ili začini, porciju hrane za dojenče ili malo dijete treba odvojiti prije dodavanja istih. Šećer se ne smije dodavati hrani za dojenčad ni za malu djecu.
Povrće i voće osigurava vitamine, minerale, škrob i vlakna. Oni imaju glavnu zaštitinu ulogu, pomažući u prevenciji nedostatka vitamina i minerala i općenito imaju nizak sadržaj masti. Povrće i voće najznačajnije doprinose uzimanju vitamina C. Uzimanje povrća i voća koje sadržava vitamin C skupa s hranom bogatom željezom kao što su grah, leća i cjelovite žitarice poboljšat će apsorpciju željeza biljnog podrijetla.Ostali vitamini i minerali prisutni u povrću i voću su B vitamini, uključujući vitamin B6. Tamno zeleni listovi i narančasto obojeno voće i povrće bogato je karotenoidima, koji se pretvaraju u vitamin A, a tamno zeleno lisnato povrće također je bogato folnom kiselinom s kalijem i magnezijem prisutnim u određenim razinama. Zbog toga je uputno birati razno povrće i voće da bi se zadovoljile dnevne preporučene potrebe. Neke od zdravstvenih koristi vezane uz uzimanje povrća i voća dolaze iz nehranjivih komponenti kao što su antioksidansi i fitosteroli. To je jedan od razloga zašto se vitamini i minerali najbolje uzimaju iz povrća i voća u odnosu na tablete i dodatke.
Povratak na "strane smjernice"